i od zadnjeg posta je prošlo puno. Kao da tjedan dana prolazi u jednoj minuti. Uhvatila me nekakva panika.. Nekakva bezvezna moć i strah u istom. Kao da se bojim svega na svijetu, da se bojim stvari koje mi ne mogu ništa.. Prošle godine sam prošla kroz puno toga, i za nijednu stvar mi nije žao. I kao da mi se odvrtio cijela godina u tom trenutku. Sva razmišljanja, svi događaji, ljudi i posebice prijatelji i oni koji su bili uz mene.. Teško je reći da će sve biti dalje isto tako dobro. Da će svi odnosi s mojim osobno bliskim osobama ostati takvo.. Moguće da se rastanemo, makar trenutno govorimo sasvim suprotno - nikad nećeš ostat bez mene i takve stvari. Iako ja to stvarno mislim iskreno, ali vidim da se u nekim stvarima teško održava. Glupo mi je što osobama nisu bitne male stvari koje općenito drže posljedice. Ipak, i to je tu i moramo uzimati ta sranja u obzir. Skrećem s teme na temu. Vjerojatno ni nećete shvatit neš, but ok. Dosadno mi je i ne znam što da radim, i sam jedva čekam školu. Očito je sve što mi je ostalo i je škola. Ali eto, to su te sitnice za koje ljudi inače misle " ma daaaj sve će biti okej, uživaj! " - da bar je tako. Uživam ja, ali da je ono dobro uživanje - nije. Šteta što više nema osoba s kojima možeš izać van a da ti najbolji prijatelj nije alkohol. Sjebano. Novu da mogu promjenila bi. Drago mi je što svima vidim ono "wwooow za novu je bilo suuuuper!" zbilja mi je drago, sam eto, šteta što meni nije bilo tak. Ali to se ne može mjenjat. Ne razumijem se u zadnje vrijeme. Mislim postić ono nemoguće il koj k? Ne može biti sve savršeno - znam. Al u nekim stvarima volim uživat a da su iskrene i taman onakve kakve moraju biti. Ili bar mogu. Mislim da će to biti to od ovog posta.

She:
I keep thinking you just need time
to tell me whatever it is that it's...
But nothing in my mind makes sense.
What's wrong?

She:
What are you not telling me?

He:
..I need to ask you for something.
And it's the most...
I need you to trust me.

She:
Of course I trust you.

Am I ever going to be able
to understand what this is..?

He:
I need you to trust me.

She:
Yes.
I trust you.

She:
Is it...
Tell me it's real.
I mean us.
Tell me it's real.

He:
Follow me.
_____________________________________________________________

My dearest,
I've missed you very very much since that last night we were together.
And will hold that night especially in my memories for years to come.
I've been turning it over and over in my mind lately.
I've read you're letter through at least 4 times
and will probably read it more times before I'm through.
I've been sitting here, looking at you're picture and getting more home sick every minute.
I've wanted that picture more than anything else I know of, except of course you, you're self.
I keep thinking of you darling..
I keep wishing I could be home with you..
I want to leave in the worst possible way so I could come home to see you, but: things don't look to good on that subject.
This war has spoiled a lot of things for everyone I guess.
I've never been so lonesome in my life as I am right now..
I'm completely lost without you darling.
I never realized I could miss any one person so much.
I just hope it won't be too much longer till I'm able to be with you again,
and live a sane and normal life.

toliko puno toga želim, a toliko to ne mogu imati.
Jel je grijeh što te imam u mislima? Bio si tam. Bio si tam u mojim
najtežim trenutcima, a bio si jedini koji mi je bacio osmijeh na lice.
Jedini uz kojeg ne moram misliti na loše stvari i na negativne
misli. Bio si tamo. Gledao me kak sam se borila protiv sebe.
Protiv stvari koje moram zaboraviti. Stvari, koje su mi uništavale
život.

living in a fantasy without meaning.

šteta što sam ti to priznala.. Mogla sam uživat u tebi. Mogla sam
prihvatiti stvari kako jesu, i bit zadovoljna s time što imam..
Zašto nisam? Jesam li uništila sve? Ispadam sebi kao negatina
osoba.

There's too much of you but (there's not enough of me).

I gledam te. I toliko te želim da ti to ne mogu opisati. Toliko želim dotaknuti tvoje lice... Tvoj savršen osmjeh. Tvoj prejeben pogled s kojim me proparaš.
Osjetiš moje oči na svojim leđima? Samo mi to dopusti..


And what do I get to get me through these sleepless nights?
And what do I have to hold when no one’s there to hold me tight?
And what do I see? The only thing that gets me through this is what I feel.
And I feel you.